volio je vilija valoa, a ja mu cak ni ime nisam znala izgovoriti.. volio je sasvim cudne stvari i u vezi s tim htio jednu prirodne boje kose.. volio je biti jedinstven, a ipak necija kopija.. a ja sam se blajhala i kaput na duks furala.. skroz neke lijeve stvari pustala i umjesto vjencanice samo planirala kako…
izdala sam te.. zadnji put nekad davno.. vise se ni ne sjecam osjecaja koji me tad drzao.. mada mi je bio jedan od drazih.. i danas mu sliku obidjem tek da se uvjerim da nista ne bi znacilo da mu se javim opet.. a kaznjavam se sve od tad, da ni na sto nemam pravo.. i kad…
ja znam da mozda nisi imao mene u planu kad si zamisljao svoju buducnost.. ja znam da ti mozes puno bolje, naravno da znam ja to.. ja znam da si drugacije dozivljavao pojam savrsene zene, zene koju ces da zenis.. ja znam da nisi mislio da ces umjesto zene dobit dijete koje se ne zna…
pod istim nebom lezimo i veceras, iako nisi pored mene znam da postoji sansa da bas istu zvjezdu u jednom trenutku ugledamo.. i onda ces shvatiti, onda ces znati koliko nekome nedostajes.. jednostavno ces osjetiti.. i bices voljen.. onoliko koliko sam te ja voljela niko nikad nece moci, tvoje uzdahe sam pratila svojim, svoje korake…
neki od mojih najdrazih blogova su napisani drugima.. ponekima kojih se ovako iz cista mira ni ne sjecam.. al znam da su bili tu, nekad me cak i bole.. njihova postojanost dokazuje moju glupost, zar na sitnice gubiti vrijeme..?! s druge strane moja najdraza pjesma svih vremena nije nikom ispjevana, jednostavno je takva.. pitam se da…
mrzim sto me niko ne shvata ozbiljno mada imam vise iskustva za ovih pisljivih 20 i kusur godina nego sto ce oni steci za zivota.. mrzim sto mi je dosao vakat da izvadim pirsing iz nosa jer sam ga prerasla.. mrzim pesimisticne ljude, nesretne koji ne shvataju da u ljubav treba ulagat-vrijeme, zivce, sebe.. mrzim…
zovem se Luce, a prijatelji me zovu.. na sta stignu.. a neprijatelji, ko sto Balas moj lijepi kaze, me ni ne zovu, al ne zovem ni ja njih pa cemo vidjet ko ce duze da izdrzi.. godine sam poklonila uzaludnom skolovanju da bi tek na tezi nacin naucila da sam samouka.. sta me je zanimalo, to…
djavolu bi dusu dao za merak, ja ga volim sto je takav veseljak.. :pjevusi: i zbog hiljadu drugih razloga.. jedan od njih je sto me cuva.. i misli da sam najljepsa.. i najdraza sam mu.. i zato mi i nedostaje kad ga nema, makar to na sekund bilo.. nju volim jer je tu.. i mnoge…
ona je moj andjeo.. moje prelijepo stvorenje.. poslato od onog gore u kojeg malo vjere imam da mi tu istu vrati.. da mi pomogne nakon svih ovih godina izdaje i cemera da prihvatim ljude onakve kakvi jesu.. da im ne sudim, vec da ih pokusam razumjet.. da volim i da shvatim da sam voljena.. da…
Dugo sam lutala, bez cilja, bez puta.. Nije bilo bitno s kim sam ni gdje ni do kad ce da traje.. Samo sam sam htjela da se ovaj bijedni i kako mi se tad cinilo vec unaprijed protraceni zivot napokon okonca. Onda si dosao ti i sve je dobilo smisao. Inace nisam romanticar i ne…